Anksioznost - zašto nam je teško pričati o njoj?

Anksioznost je potpuno normalna i prirodna emocija koju svi ljudi povremeno doživljavaju. To je normalna reakcija ljudskog tijela na stresne situacije ili izazove. To je prirodan način da se tijelo pripremi na suočavanje s izazovom ili da se pobjegne od opasnosti. Međutim, ako se anksioznost pojavljuje često ili se ne može kontrolirati, može postati problematična i značajno utjecati na kvalitetu života. I dalje postoji visoka razina stigmatizacije i straha od otkrivanja da smo anksiozni. Ne postoji osoba na ovom svijetu koja u nekom životnom trenutku nije osjetila zabrinutost, tjeskobu, osjećaj nervoze ili straha kao reakciju na stresnu situaciju. Taj neugodan osjećaj naziva se anksioznost.

Postoji jako puno situacija u svakodnevnom životu koje su objektivno opasne za nas i u kojima osjećaj anksioznosti ima funkciju zaštititi nas. U takvim situacijama, taj osjećaj pomaže nam u planiranju, razmišljanju, rješavanju problema, prilagođavanju, izbjegavanju ili bijegu iz opasnih situacija.

Ključno je razlikovati normalnu od patološke anksioznosti. Anksioznost postaje problem ako se javlja u vrijeme kada ne postoji stvarna opasnost ili kada se nastavlja dugo nakon što je stresna situacija prošla.

Također, problem je ako je anksioznost pretjeranog intenziteta i traje dugo nakon što je realna opasnost prošla. Ako osoba ne može kontrolirati niti objasniti razlog osjećaja anksioznosti i značajno ometa svakodnevno funkcioniranje osobe i proširuje se na širok raspon situacija. Tada pričao o patološkoj anksioznosti.

Biološka pozadina anksioznosti je “alarmni sustav” koji služi kako zaštita našeg organizma na način da aktivira dodatnu energiju za “borbu ili bijeg” u potencijalno opasnim i ugrožavajućim situacijama. Problemi s anksioznošću nastaju kada je osoba preosjetljiva, odnosno kada je njezin “alarmni sustav” previše osjetljiv i uključuje se prebrzo i lako, tako da se anksioznost javlja u pogrešno vrijeme.

Razlika između straha i anksioznosti

Strah je najčešće vezan uz konkretnu situaciju koja se dešava i traje kratko. To je naša prirodna i normalna automatska reakcija na osjećaj ugroženosti i realnu opasnost. Anksioznost je dugotrajnija, kompleksnija i difuznija emocija. Naime, ona je povezana s negativnom percepcijom budućih ishoda više nego s aktualnim događanjima.

Kako prepoznati znakove anksioznosti?

Kognitivni znakovi anksioznosti uključuju probleme s koncentracijom, pamćenjem, pažnjom, pretjerana opterećenost brigama i problemi u rješavanju problema. Ponašajni (bihevioralni) simptomi su nemir, izbjegavanje aktivnosti i zadataka, razdražljivost, povlačenje, perfekcionizam koji koči osobu, nedovršavanje zadataka. Tjelesni simptomi anksioznosti mogu biti nelagoda u želucu, ubrzani rad srca, crvenilo kože, znojenje, glavobolje, napetost mišića, problemi sa spavanjem i mučnine.

Možete li se “riješiti” anksioznosti i kako?

Anksioznost nije moguće niti je potrebno potpuno ukloniti jer nam pomaže u izbjegavanju opasnosti i suočavanju s različitim životnim izazovima. Međutim, ako je pretjerana, može nas ometati u svakodnevnom životu pa ju je zbog toga potrebno naučiti kontrolirati.

S obzirom da nije cilj potpuno ukloniti anksioznost jer ne postoji osoba koja se nikad više neće osjećati anksiozno, tjeskobno ili zabrinuto (to bi bilo nerealno), važno je da se nauči upravljati i kontrolirati anksioznost kako ona ne bi kontrolirala nas.

Postoje različite kognitivno-bihevioralne tehnike koje dokazano pomažu kod anksioznosti koje se uče na terapiji. Najvažnije je naučiti kako se opustiti u trenucima anksioznosti, skrenuti misli s problema, naučiti kontrolirati uznemirujuće misli. U terapiji se uče tehnike suočavanja sa situacijama koje su stresne i dovode do same anksioznosti kako bi se prekinulo izbjegavanje takvih situacija s ciljem da osoba normalno funkcionira u svom životu te radi stvari koje voli i želi. Cilj je da se procjena osobe o sposobnosti suočavanja s tim situacijama poveća, a da se procjena/percepcija o veličini prijetnje te situacije smanji.

Zapamtite: Anksioznost ne možete potpuno izbrisati iz života, ali ju možete naučiti kontrolirati!

Previous
Previous

Psihoedukacija o depresiji

Next
Next

Kako vaše misli utječu na vaše psihičko stanje?