Psihoedukacija o depresiji
Što je depresija?
Mnogi od nas imaju promjene raspoloženja i ponekad nam je potrebna pomoć. Neobično bi bilo da netko kaže da se nikada nije osjećao “depresivno“. Promjene raspoloženja su normale i pomažu nam prepoznati da nešto nedostaje u našem životu i da bismo trebali razmisliti o promjeni. Naša raspoloženja mogu oscilirati ovisno o okolnostima kroz koje prolazimo tijekom života i našem kapacitetu nošenja s tim okolnostima. No, klinička depresija je nešto potpuno drugačije i ozbiljnije od svakodnevnih promjena raspoloženja. Važno je naglasiti da naše depresivno raspoloženje kada padnemo ispit ili prekinemo emocionalnu vezu ne mora značiti da imamo kliničku dijagnozu depresije. Činjenica da 76% osoba s umjerenom depresijom i 61% osoba s teškom depresijom nikad ne dobije pomoć ukazuje na nedovoljnu razinu osviještenosti ljudi da rješenje za njihovo stanje postoji i da potražiti pomoć nije znak slabosti.
Koji su simptomi depresije?
Depresija nije nešto što se događa ljudima koji su “neobični” ili ludi”. Prisutna je svuda. Uz anksioznost, koja se pojavljuje češće od depresije, veoma je uobičajen emocionalni problem. Kod pacijenta koji pati od velikog depresivnog poremećaja mora se na početku utvrditi prisutnost jedne velike depresivne epizode. Dva ključna simptoma velike depresivne epizode su depresivno raspoloženje ili tuga i značajno smanjeno zanimanje ili uživanje u većini aktivnosti. Ostali simptomi depresije su: nesanica ili pretjerana potreba za spavanjem, značajno gubljenje ili dobivanje na tjelesnoj težini, osjećaj krivnje ili bezvrijednosti, umor, smanjena sposobnost koncentracije, neodlučnost, uznemirenost i ponavljajuća razmišljanja o smrti ili samoubojstvu.
Kako razlikovati depresivno raspoloženje i kliničku depresiju?
Da bi se posumnjalo na kliničku depresiju, pacijent mora doživljavati minimalno pet od navedenih simptoma pri čemu jedan od njih treba biti depresivno raspoloženje ili gubitak uživanja ili zanimanja za redovite aktivnosti. Simptomi trebaju biti prisutni gotovo svaki dan tijekom dva tjedna te moraju ometati pacijentovo svakodnevno funkcioniranje, što se može očitovati teškoćama na poslu, u odnosima ili općem uživanju u životu. Važno je spomenuti da tugovanje (zbog smrti bliske osobe ili prekida veze) nije klinička depresija, budući da je uzrok stanja poznat. Isto vrijedi i za stanja uzrokovana psihoaktivnim tvarima (droge, alkohol).
Koliko je česta depresija?
Depresiju nazivaju bolešću 21. stoljeća s obzirom na činjenicu da pogađa više od 264 milijuna ljudi po cijelom svijetu te generacijski postaje sve učestalija. Tijekom života 25% žena i 12% muškaraca će doživjeti veliku depresivnu epizodu što potvrđuje da se radi o vrlo uobičajenom poremećaju.
Kako nastaje depresija?
Depresija se može javiti iz više različitih razloga. Jedan od razloga mogu biti gentski faktori. Genetska predispozicija se može aktivirati i preko socijalizacije u ranom djetinjstvu na način da pojedinci s genetskom predispozicijom imaju veću vjerojatnost postati depresivni nakon što prožive stresne događaje tijekom djetinjstva. Uzrok potencijalno mogu biti i loši socijalni odnosi – npr. zanemarivanje u djetinjstvu, partnerski sukobi (psihosocijalni faktori). Također, uzrok mogu biti i bihevioralni faktori (nedostatak pozitivnih iskustava i nagrada, kontinuiran stres) i o kognitivnim faktorima (iskrivljenja u mišljenju i negativne automatske misli). Važno je napomenuti da nije nužna prisutnost svih faktora. Depresivna osoba pati od negativne percepcije sebe, iskustva i budućnosti. Posjeduje vjerovanja kao što su „Ja sam gubitnik.“, „Ništa u ovom iskustvu nije vrijedno“, „Budućnost će biti ispunjena neuspjesima“.
Kako si pomoći?
Iako depresija može biti izrazito teška, u velikoj je mjeri podložna tretmanu. Kognitivno-bihevioralni tretman može značajno povećati mogućnost oporavka uz po potrebi i preporuci psihijatra uzimanju dodanih lijekova. Poboljšanju stanja vodi postepena aktivacija ponašanja (bihevioralna aktivacija) - npr. uvođenje tjelesne aktivnosti, druženje s ugodnim osobama, briga o higijeni, kućanskim poslovima itd. Zatim se radi na promjeni negativnih misli jer promjena načina na koji razmišljamo utječe na naše emocije, fiziološku reakciju, a na koncu i ponašanje. Dakle, važno je raditi na promjeni načina na koji razmišljamo, ali i kako se ponašamo.
Samokritičnost zbog depresije
Mnogi depresivni pacijenti kritiziraju sebe zbog depresije. Govore si “Ne bih smio biti depresivan” ili “Trebala bih biti sposobna sama riješiti svoje probleme”. Važno je imati na umu da nitko nije sam odlučio biti depresivan. Depresija često ima biološku komponentu i samokritičnost nikome ne pomaže da se izvuče iz depresije. Preuzimanje odgovornosti za depresiju znači prihvatiti to stanje, ali slijediti tretman i raditi na tome da što prije prođe.
Korisni videi:
https://www.youtube.com/watch?v=XiCrniLQGYc&ab_channel=WorldHealthOrganization%28WHO%29
https://www.youtube.com/watch?v=6xONySz9XLk
https://www.youtube.com/watch?v=BZOLxSQwER8
