Perfekcionizam - tihi ubojica uspjeha
Perfekcionizam se odnosi na sklonost da se traži savršenstvo u svemu što se radi ili postiže, kao i sklonost da se kritiziraju vlastita i tuđa djela koja ne zadovoljavaju vrlo visoke, često nedostižne standarde. Osobe koje su sklone perfekcionizmu često se suočavaju s visokim razinama stresa i anksioznosti zbog težnje da se sve što rade bude savršeno te često imaju poteškoća s odlučivanjem i završavanjem zadataka.
U zdravoj mjeri, perfekcionizam može biti koristan u savladavanju prepreka i postizanju uspjeha. Međutim, kada se kaže “perfekcionizam”, obično se misli na onaj nezdravi, koji za pojedinca predstavlja izvor raznih problema i kao rezultat donosi konstantno nezadovoljstvo i blokadu u ostvarivanju bilo kakvih ciljeva i snova. Ovaj ekstremni i toksični perfekcionizam u sebi ima veliku dozu kontradiktornosti: osoba priželjkuje uspjeh, ali se u tolikoj mjeri boji neuspjeha i negativne reakcije drugih ljudi, da često sabotira samu sebe.
“Sve mora biti potpuno savršeno da bih uopće krenula s realizacijom svoje ideje.”
“Ova stranica treba biti potpuno savršena i besprijekorna da bih kliknula Publish i da ju cijeli svijet vidi.”
“Svi uvjeti moraju biti savršeni da bih pokazala ono što znam.”
Sve ove rečenice zajedno s ostalima koje se javljaju kada od sebe očekujemo savršenstvo su zapravo tihe ubojice izlaska iz zone komfora i ubojice mnogih ideja koje možda godinama čuče negdje duboko u nama. Čekajući savršeni trenutak koji možda nikada neće doći prolaze nam mjeseci, godine, život. Kada želimo krenuti s nečim, realizirati svoju ideju, jako je važno potruditi se da sve bude dovoljno dobro, ali ne savršeno. Na početku ni ne može biti savršeno. Budemo li čekali savršenstvo i idealne uvjete da se pokrenemo - vrlo vjerojatno nećemo nikad ništa započeti. Jedino rješenje da se izborimo sa svim ovim kognitivnim distorzijama, potrebom da sve imamo pod kontrolom i s mislima koje nam prolaze kroz glavu i blokiraju nas jest da ih prihvatimo, ali djelujemo usprkos njima. Ako ste se pronašli u ovome, vrijeme je da što prije pročitate knjigu Feel the fear and do it anyway (Susan Jeffers).
Perfekcionizam je osobina ličnosti koja u ekstremnim oblicima može biti prilično štetna. Iako se perfekcionizam ne smatra mentalnom bolešću, on je zajednički faktor mnogih psihičkih poremećaja, posebno onih koji se baziraju na kompulzivnim mislima i ponašanju, npr. kod opsesivno-kompulzivnog poremećaja.
Važno je razlikovati zdravi i nezdravi perfekcionizam. Što je osoba više educirana o tome, prije će identificirati i osvijestiti svoj problem ili stanje, a to je preduvjet da krene raditi na njemu. Zdravi perfekcionizam (pozitivni, adaptivni) uključuje postavljanje velikih ciljeva i visokih standarda te mnogo rada na putu do uspjeha. Ovaj oblik perfekcionizma može biti pozitivan i konstruktivan. Nezdravi perfekcionizam (neurotski, maladaptivni) je usmjeren na neostvarive i neodržive ciljeve. Negativni perfekcionizam je destruktivan i orijentiran je na neuspjeh.
Znamo da savršenstvo u stvarnom životu NE postoji, a nezdrava težnja za savršenstvom vodi do negativnih ishoda, kao što su:
prokrastinacija (odgađanje, odlaganje obaveza i planova)
izbjegavanje izazova
sve ili ništa razmišljanje
toksične usporedbe s drugima
Važno je imati na umu da svaki put počinje prvim korakom! Svjesni svoje nesavršenosti, budite spremni na greške i prihvatite ljepotu nesavršenosti i rasta. Greške su ok. One vas vode do rasta i razvoja. Najvrjednije je ono što naučite na tom putu. Bez pogreški nema učenja. Vašu vrijednost ne čine uspjesi bez grešaka - nego trud, namjera, volja i spremnost da učite, a vrijeme je faktor koji je potreban da postanete sve bolji u tome što radite. Napravite male korake da biste stigli do velikog cilja. Uvedite u vaš rječnik "dovoljno dobro" i krenite - što god da radite, a vremenom ćete postajati sve bolji. Bez iskustva i grešaka ćete ostati na istom mjestu. Savršen trenutak možda nikada neće doći, a savršenstvo (ako i postoji) dolazi kao rezultat rada i brojnih (ne)uspješnih pokušaja. Putovanje od tisuću milja počinje prvim korakom.
Ako mislite da ste perfekcionist, postavite si sljedeća pitanja:
Imate li zdravi ili nezdravi oblik perfekcionizma?
Koje su posljedice vašeg perfekcionizma?
Što je najgore što se može dogoditi? Što je najgore u pogrešci?
Zvuči li realno da vaš put ka uspjehu bude bez ikakvih zapreka i grešaka?
Ako se borite s perfekcionizmom, zapišite si u dnevnik rečenicu: “Biti dovoljno dobar je dovoljno dobro.” te ju čitajte i razmišljajte o njoj redovito.
Shvatite pogreške kao dio napretka jer to je jedini produktivni način razmišljanja koji će vas motivirati da nastavite dalje pokušavati i neće pokolebati vaš entuzijazam.
